Za Hrvatsku i Slavena poješću dva kamena!!!

Za Hrvatsku i Slavena poješću dva kamena!!!

KNJAZ NA EURU

Badava nam se zavaravati, bolje je odmah raskrstiti s tim. S poslom, društvenim životom, kazalištima, kinima, češljanjem, rezanjem noktiju i razgovorom o bilo kojoj drugoj temi osim o repki je GOTOVO!

Foto Goran Mehkek / Cropix

Osjećam kako testosteroni bujaju i kako maljavim preko noći k'o vukodlak. Ali to je normalno, pa Prvenstvo je tu, na ulaznim vratima. Svugdje oko mene pripreme su već davno počele. Po Zagrebu svaku minutu netko projuri s autom na kojem vijori hrvatska zastavica. Pred dućanom u zgradi (bivša garaža) napetost se reže nožem. Lokalna ikona Dragec (sedam banki) je Dinamov dres zamijenio hrvatskim, ekipa na gajbama danima analizira Bilićevu taktiku do zadnjeg detalja, pa se ne bih čudio da navrati i Mourinho na 'vopi' i koji savjet. Iako sam tek ovaj tjedan imao zadnje snimanje za 'Koledžicu' i još nisam do kraja gotov, navijački živci su mi sve napetiji pa potajno ustajem noću i grgljajući mlaku rakiju urličem molitve za repku. Da Šimić zabije škaricama iz kornera! Da Pletikosa petom loba suparničkog golmana!

Znam da je sve to besmisleno i da su pravi životni problemi miljama daleko od nogometa, ali i ja sam među onima za koje je jedina solucija osnivanje komune za odvikavanje od nogometnih prvenstava. Iako ima i puno fanatičnijih navijača, iza mene je 10 godina smucanja po europskim i svjetskim prvenstvima. Možda mi netko za taj mini jubilej pokloni i diplomu, pečatnjak ili barem potkošulju Trifuna Ivanova. I tako se u toj slavljeničkoj atmosferi svakodnevno spuštam do dućkasa i davim Gumenog, Žutog i Zubu svojim kockastim uspomenama. Okej, znam da vas ne zanimaju rezultati pa ću vam prepričati nekoliko zgoda, čisto da dokažem onima koji to još nisu shvatili da su prvenstva puno više od nogometa. To je avantura, naguravanje, adrenalin, palindžanje... jednom riječi - putovanje života! Bar do idućeg prvenstva.

SP Francuska 1998. (zemlja ljubavi)

Osim, naravno, fenomenalne tekme s Nijemcima i naših 3:0, sjećam se i fenomenalne ljubavne pustolovine frenda iz kvarta. Idemo na tekmu s Rumunjskom i vidim Dugoga kak' pokislo sjedi u busu u preuskim havajskim kupaljkama, na njemu majica s Mikijem Mausom, a na leđima ruksak Barbika s cugicom. Prvo smo se malo smijuljili dok ga netko nije pitao čemu taj modni bunt? Suznim očima nas je pogledao i započeo kuknjavu: jučer u disku za oko mu je zapela rasna Francuskinja. Malo pogleda, pa malo spikice, pa stiskavci i našem frendu je već para izlazila na uši. Onda mu je ona predložila da se malo prošeću na zraku. I baš kad se Dugi poveselio kak' će se hvalisati pred cijelim busom, u haustoru ga je dočekala hrpa Francuskinjinih frendova, stavili mu nož pod grlo i svukli ga doslovce do gola. A ova kričava roba na njemu je prva pomoć od prijatelja koji mu je ustupio poklone namijenjene svojoj djeci! Tol'ko o ljubavnim podvizima navijača.

SP Japan 2002. (hrvatska snalažljivost)


Mislim da nas je tamo bilo ne više od 500, ali to je bila ekipa koja je dobrano krvarila tokom godine da namakne lovu za put do najskuplje zemlje na svijetu. Tak' smo upoznali jednog kita iz Klisa, koji je puna tri mjeseca danonoćno cijepao drva da bi skuckao lovu za avion! Tone i tone drva, žuljevi i bicepsi tvrdi k'o kamen. I kad je konačno sletio u Tokio i dovukao se do Ibarakija, di smo igrali s Italijom, ostalo mu je samo 100 dolara i strahoviti probavni problemi od japanske hrane u avionu. A pred njim još cijelo prvenstvo! Ili kit iz Zagreba, koji je protrčao kraj mene k'o munja. Viknuo sam mu da je stadion u suprotnom smjeru, a on meni da zna, ali da je upravo prodao jednom Japancu kartu za tekmu koja je odigrana jučer i to za 500 dolara!

Uzgred, kit iz Klisa je ostao među zadnjima u Japanu i još je uvijek u džepu imao 50-ak dolara!

EP Portugal 2004. (zemlja tabletića)
U Nazareu smo iznajmili kuću sa šest apartmana za cijelu ekipu, pa sam javio Sovi, koji je naknadno dolazio, da donese štrikanih tabletića da malo ukrasimo apartmane. Međutim, kad nam je baka u crnini (one su glavne za iznajmljivanje u Portugalu) otvorila vrata kuće, dočekalo nas je ogromno iznenađenje, jer unutra je već bio kičerajski raj! Trnci užitka su me prolazili gledajući stotine makrameića i tabletića po garniturama za sjedenje, stolovima, krevetima, pa onda porculanski labudovi, srne na pojilu, čak i disko role u prirodnoj veličini od porculana. Moja je ekipa imala opakih problema da me iščupa iz te kuće snova i dovuče na tekmu. Zato glavu gore i ne sramite se ako vam ćošak tabletića pada preko plazme. Niste sami, ima ljudi, naročito u Portugalu, koji još znaju prave vrijednosti!

SP Njemačka 2006. (samo za taj osjećaj)

Prvo sam se radio grbav u stilu - kaj bum u Njemi, pa tam' sam bio sto puta. E, a onda vidiš sve te reklame na telki i tipove kak' luduju po domovini bauštele, naježiš se i dok si rek'o mrzim žgaru, već si u autu i furaš 12 sati do Stuttgarta da bi se tam' gurao s pijanom ekipom i žicao karte za tekmu. Gle, ne mogu protiv sebe. Neke VIP varijante me nikad nisu interesirale. Kad god sam imao kartu za najskuplju tribinu, uvijek sam je zamijenio za barem nekoliko minuta prave atmosfere na najjeftinijoj tribini, di je i najbolja ekipa. A to je nešto neponovljivo, zaboraviš na sve kaj te muči gurajući se s tisućama znojnih i bučnih i osjećaš se k'o najveći VIP u svemiru. Zato, ako možete, potegnite do Austrije, čak i ako nemate kartu, da izbliza upoznate njegovo veličanstvo - Prvenstvo! Jer ovo je samo kap u moru prekrasnih uspomena koje s prvenstva nosi svaki navijač. A još kad u nedjelju, u Beču, Šimić iz kornera opali škaricama...

P.S. Dragec vam je poručio:
S OPTIMIZMOM PUNIH VREČA,
NA KOLJENIMA SVE DO BEČA!
I još je rek'o: ‘Živili!'


http://www.ep-2008.com/hrvatski-korner/za-hrvatsku-i-slavena-pojescu-dva-kamena/

Haha, svaka cast za Knjaza

Knjaz je zakon!